Grad

Ušetala je u sobu tiho, na prstima. Spustila se na stolicu pored kreveta i nježno ju pomilovala po glavi koja je buktala od vrućice. Tresla se u groznici. Nije otvarala oči. Samo je ispustila uzdah, dug i težak. Zvuk aparata mješao se sa zvukom lupanja kišnih kapi o prozor.
Noć je bila tmurna i hladna. Bez ijedne vidljive zvijezde na nebu. Tek pokoja ulična lampa isijavala je svjetlost. Čovjek u crnom kaputu omotao se svojim toplim šalom i gurnuo ruke duboko u džepove svog kaputa. Padala je hladna kiša i šibao divlji vjetar.
U sobi je gorjelo prigušeno svijetlo. Ona ga je, u malo crnoj haljini s čašom crnog vina u rukama, čekala da dođe. Glazba je tiho svirala. Očekivala je zvono na vratima.
Sjedio je sam na podu svoje sobe. Gledao je u prazno. Prinio je cigaretu ustima kako bi potegnuo posljednji dim. Ruke su mu drhtale. Znoj mu je kapao sa čela. Zarobile su ga mračne misli. Želio je pobjeći. 
Gospođa sijede kose i naborana lica prevrtala se u svom krevetu. Nije mogla zaspati. Čas su joj smetali vjetar i kiša, čas pokrivač ili jastuk nije bio dobro namješten. Ili se samo zavaravala time.

Grad se činio tako tihim i mirnim te noći. Ali bio je jako, jako nemiran.

Na jednom kraju grada liječnici su davali sve od sebe da spase život jedne djevojčice. Borili su se da njeno srce ne prestane kucati. Borili su se..
Na drugom kraju grada, čovjek u crnom kaputu žurio je sve više kako bi stigao na vlak. Vlak koji će ga odvesti u novu avanturu života. Avanturu, od koje mu pri samoj pomisli zastaje dah. Nije skidao osmijeh sa lica.
Žena, s crnim vinom, upravo je doživjela najintenzivniji orgazam u životu. Prošla je prstima kroz kosu, ustala i ušetala u kupaonicu. Srce joj je lupalo, kao da želi iskočiti iz tijela.
Mladić je ustao, odlućio je da je gotovo. Odjurio je u hodnik i iz komode izvadio očev pištolj. Vratio se u sobu, nježno ga prislonio uz svoje čelo. Nešto je tiho prošaputao i pristisnuo okidač. Pad njegova tijela tupo je odzvonio.
Starica se samo nasmješila, zatvorila oči i sklopila ruke. Mirno je čekala. Bez straha. Znala je da je kraj, znala je da je pješćani sat iscurio. No, nije joj bilo žao..


Osvanulo je jutro. Hladno. Sunce je lagano provirilo. Ljudi su izašli na ulice, svi užurbani. Nitko se nije zamaro time kakav je grad bio noćas.. Bila je to tiha, tmurna, hladna noć..