Ona, prije uvijek hladna, prepustila mu se. Pružila mu je sebe; sada nije bilo povratka. Strastveno ju je poljubio, grleći je kao da je od stakla. Osjećaji, njoj strani, ovladali su njome. Postala je ranjiva, a kada je bila ranjiva, razum nije imao utjecaja na njene postupke. Privukla ga je bliže k sebi. Pomilovao ju je po obrazu. Naslonila je glavu na njegovo rame i zatvorila oči. Ponovno je postala napeta. Kako je mogao davati toliko puno, a ne tražiti ništa zauzvrat?
Skupila je noge i naslonila glavu na koljena. Trebala je trenutak mira. Zajedno su sjedili, blizu. '' Razgovaraj sa mnom. Iskreno razgovaraj sa mnom!'' rekao joj je. Možda ju je najlakše upoznati kroz njezinu prošlost, pomislio je. Oči su joj bile bistre i gledale su ravno u njegove. Pokušala je savladati svoje osjećaje, do tad njoj nepoznate. Iskrenost ju je natjerala da prizna kako ju je strah prepustiti se. Bila je između dvije vatre. Osjećaji ili razum- čiji bi glas trebala poslušati?
''Hoće li me ikada prestati iznenađivati?'' pomislio je. Ležao je nad njom. Nije se mogao pomaknuti. Njeno tijelo je još uvijek drhtalo pod njegovim. Spustio je glavu. Želio je vidjeti njeno lice. Lice joj je bilo nježno, oči još uvijek zamagljene. Spustio je usne na njene, no tamo ga je dočekala nježnost, a ne strast. Prihvatila je njegov poljubac uz zadovoljni uzdah. Udisala je njegov dah. Prošao je rukom od njenih grudi sve do bokova. Njena bedra bila su mršava i snažna. Stisnula je snažno njegova ramena, dok ju je tijelo boljelo od želje. Potpuno mu se predala. Bila je njegova u potpunosti. Trebalo mu je to saznanje i nije tražio razloge zašto.
On nije volio. Želio ju je, trebao.. čak mu je možda i stalo do nje. Ni ona nije voljela, ali, stalo joj je i željela ga je.
Nema komentara:
Objavi komentar